Pokajanje
Otada poče Isus učiti i govoriti: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.
(Mt 4:17)
Ovim riječima je opisan početak i sadržaj Isusove službe. Isus započinje službu na zemlji jednom porukom i to pozivom na pokajanje a razlog tome je što se približilo kraljevstvo Božje. Očito su te dvije stvari usko povezane i ako želimo biti dio jednoga (kraljevstva Božjeg) mi se moramo pokajati. Bar je Isus to tako vidio i mi ćemo dobro učiniti ako ga poslušamo u tome.
Ako je to toliko važno i ako ne postoji ni jedan drugi način da uđemo u kraljevstvo Božje, mudro se je zapitati što je to pokajanje. Da li nam se nudi odgovor na to pitanje u Riječi Božjoj?! Da, svakako! U zapisu o Isusovom početku službe i Njegovoj poruci možemo vidjeti važnost pokajanja. Učiniti ćemo dobru stvar ako damo važnost onomu čemu Isus daje važnost! Sa druge strane imamo u Novom zavjetu primjere toga što je pokajanje.
Pogledajmo jedan od njih.I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." "Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih
nitko nije davao." "Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" "Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo
(Lk 15:12-23)U ovoj prispodobi nam je na slikoviti način opisana situacija cijelog čovječanstva, baš svakoga od nas. Vidimo oca koji se suočava sa gubitkom jednoga sina. Iako ga boli što mu sin odlazi ne želi ga siliti da ostane već mu predaje traženi dio imanja. Baš poput Oca Nebeskog koji ne želi nikoga primoravati da dođe u Njegovu obitelj i da ostane uz Njega. Otac nas poziva k sebi da se pokajemo i postanemo dio Njegove obitelji i da postanemo podanici njegovog kraljevstva. Poziva nas da budemo sinovi kraljevstva.
Ali poput mlađeg sina mi smo se odlučili živjeti van Božje obitelji. "Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju." (Izaija 53:6) Baš poput zalutalih ovaca je svatko od nas živio bez Boga u ovome svijetu. I poput mlađega sina smo provodili dane među svinjama (slikovito govoreći) u prljavštini svijeta i grijeha. Možda se pitate zašto je sve tako besmisleno i teško u vašem životu, da li je možda razlog tomu što ste daleko od Oca?!
Taj je mladić, nakon što je sve potrošio i zapao u krajnju bijedu došao k sebi. Sjetio se da u domu svoga oca čak i sluge žive bolje nego što on trenutno živi. I tada je donio odluku. Upravo je ta odluka koju on donosi pokajanje. Zapravo i Novozavjetna riječ "metanoja" prevedeno znači promjena uma, donošenje odluke. On sagleda stanje u kojem se trenutno nalazi uspoređujući ga sa stanjem u očevom domu i na osnovu toga donosi odluku – "vratit ću se k ocu". U sebi misli: "reći ću ocu, sagriješih pred Bogom i tobom, primi me kao jednoga od svojih slugu!".
Kada je donio tu odluku diže se i kreće nazad u svoj rodni kraj. To je druga odlika Novozavjetnog pokajanja, akcija. Bez djelovanja na osnovu svoje odluke njegovo pokajanje ne bi imalo nikakvog značenja. On se mogao odlučivati da se vrati k ocu svaki dan, ali ako se ne bi digao i izišao između svinja ta mu odluka ne bi koristila. On je morao djelovati na osnovu odluke. A tako moramo i mi!
Kada je došao nazad, otac ga je dočekao raširenih ruku. Zašto? Zato što je on bio dio njegove obitelji, što je tamo u tom domu bilo mjesto koje je samo on mogao popuniti.
Baš poput nas! I mi smo daleko od Boga, živimo u prljavštini grijeha daleko od Oca koji nas ljubi. I taj grijeh, ta prljavština nas odvaja od Boga koji je apsolutna svetost i čistoća. Bog u svojoj svetosti i pravednosti ne može samo tako preći preko naših grijeha i naše buntovnosti.
Bog je na početku stvaranja uspostavio jedan zakon koji kaže da sve što se sije mora roditi rod prema svojoj vrsti. I rod koji donosi grijeh je smrt! I plaća za svaki grijeh je smrt, kod Boga nema malih i velikih grijehova.
Da bismo mogli ući u očev dom mi moramo obući novu, čistu haljinu. Pošto smo mi nečisti, čak i sva naša dobra dela su pred Bogom poput prljave haljine. Bog je u svojoj milosti i neizmjernoj ljubavi pripremio haljinu u koju se možemo obući.
Već smo vidjeli da je plod grijeha kazna, smrt. Da bi riješio problem grijeha Bog je morao kazniti grijeh, a plaća za grijeh je smrt. Da bi se riješilo taj problem grijeha i kazne za nj bilo je potrebno da netko bude žrtvovan za grijehe cijelog čovječanstva. Ta žrtva je trebala biti sveta i bez mane. To je moglo biti samo "janje Božje" koje će uzeti grijehe svijeta na sebe. Iz ljubavi prema svijetu je Bog poslao svoga jedinorođenog Sina na ovaj svijet da spasi svijet po Njemu. Isus je na sebe uzeo kaznu za naše grijehe i tako otvorio put nazad u Očev dom. Ali je uputio i poziv svima koji žele poslušati da krenu nazad k Ocu. Bog je sve učinio što je potrebno da bi svi koji žele mogli pronaći put k Njemu. Vrata milosti su još uvijek otvorena i poziv još uvijek vrijedi.
Bog je sve učinio, na nama je da poslušamo poziv i da se pokajemo. To znači spoznati i priznati (ovo drugo je puno teže za nas buntovnike) da smo otuđeni od Boga Oca i na osnovu te spoznaje priznati Bogu naš grijeh zamoliti Ga za oproštenje i dar milosti. Ali na tome ne ostati, nego dalje aktivno nastaviti živjeti kao član Božje obitelji kao sin ili kći kraljevstva.
Ako još niste to učinili i ako vam Riječ Božja i vaš život potvrđuju da ste daleko od Boga želim vas pozvati da ne oklijevate već da donesete odluku i da se ustanete i pođete k Ocu. Dođite k Ocu u molitvi. Ako ne znate kako moliti može vam ova molitva poslužiti kao primjer.Gospodine, ja vidim iz Tvoje Riječi da sam daleko od tebe. Vidim da me moj grijeh odvaja od Tebe, zato Te molim za oproštenje mojega grijeha i dar milosti. Podari mi novi život – novu haljinu i pomozi mi da od ovog trenutka mogu živjeti u Tvom domu. Hvala Ti! Amen!