Sinovi kraljevstva
     
 








Isus dolazi

Milost odgojiteljica

11 Pojavila se doista milost Božja, spasiteljica svih ljudi; 12 odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, 13 iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista. 14 On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela. 15 To govori, zapovijedaj, karaj sa svom vlašću. Nitko neka te ne prezire. (Titu 2: 11-15)

Kada čujem riječ "pojavila" odmah pomislim na nešto što se odjedanput stvorilo, materijaliziralo a čega ranije nije bilo. To može biti nešto što je čovjek želio, za čim je čeznuo ali to nije imao. I onda se to pojavilo, stvorilo, došlo. Možda i u vrijeme kada to netko nije ni očekivao pa možda čak nije ni zaslužio.
Upravo se Božja milost može opisati svim tim riječima. Svi smo je mi željeli, čeznuli za njom ali je nismo imali niti zaslužili. I onda se jednoga dana pojavila u našem životu i sve promijenila iz temelja. Ta milost nam je donijela spasenje, novi život od Boga. Novi život sa novim početkom. Isus je u svom razgovoru sa Nikodemom to nazvao novim rođenjem.

1 Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. 2 On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." 3 Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega! " 4 Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se? " 5 Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. 6 Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. (Ivan 3:1-6)

To nanovo rođenje je moguće doživjeti samo kroz milost Božju po Duhu Svetom. Blažen je onaj koji to traži i čezne za njim.
Ali djelo milosti se ne završava na tomu.

12 A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13 koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 14 I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine. 15 Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene! " 16 Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. 17 Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. (Ivan 1: 12-17)

U Isusu je punina milosti. To znači da ne trebamo stati kod milosti spasenja već tražiti milost na milost iz dana u dan. Zbog toga i apostol Pavle dalje u nastavku i piše da nas ta milost ne samo spašava već i odgaja.

U vrijeme dok sam bio dijete, držalo se da je za roditelje najvažnije da dobro odgoje svoje dijete. Smatralo se tada (nažalost danas to više nije slučaj) za sramotu roditeljima ako im dijete nije bilo dobro odgojeno. Također je bilo sramota i za dijete ako je loše odgojeno i njegovo ponašanje nije bilo u redu.

5 Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. 6 Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. 7 Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? 8 Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. 9 Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? 10 Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. 11 Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 12 Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 13 poravnite staze za noge svoje da se hromo ne iščaši, nego, štoviše, da ozdravi. (Hebrejima 12: 5-13)

Bog utječe na naš život sa jednim ciljem, da nas za sebe odgoji. Pavle navodi cilj odgoja milosti: "da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu,". Mogli bismo reći da je Božji cilj da naš život dovede u sklad sa svojom voljom. Važno je stoga pogledati u Riječ Božju da bi vidjeli koju važnost Bog daje načinu života kojega vodimo.

21 "Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ’Gospodine, Gospodine! ’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. 22 Mnogi će me u onaj dan pitati: ’Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili? ’ 23 Tada ću im kazati: ’Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici! ’" 24 "Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. 25 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni." 26 "Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. 27 Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika." (Matej 7:21-27)

19 A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, 20 idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, 21 zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. (Galaćanima 5: 19-21)

7 Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! 8 Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. (Galaćanima 6: 7-8)

21 Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. 22 Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. 23 Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: 24 promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. 25 A koji se ogleda u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome. 26 Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. 27 Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.
(Jakov 1: 21-27)

14 Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? 15 Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16 pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17 Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. 18 Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19 Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću." 20 Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? 21 Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? 22 Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila 23 te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 24 Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 25 Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 26 Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva. (Jakov 2: 14-26)

2 po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira! (1.Petrova 1:2)

Dalje nastavlja Pavle i kaže da se takav život, život pobožnosti - slobode od svijeta i svjetskih briga vodi - živi jer se živi u iščekivanju povratka Gospodina Isusa Krista. U jednoj svojoj usporedbi Gospodin Isus govori o sluzi koji je ostavljen da upravlja i čuva imanje dok je Gospodar na putu. Taj je sluga pomislio u svome srcu da je njegov gospodar na dalekom putu i da sigurno neće dugo doči, te je počeo živjeti razvratno. I u trenutku kada nije očekivao da će vidjeti svoga gospodara, gospodar se pojavio na svome imanju. Taj se sluga bio kažnjen. Gospodin Isus tada nastavlja i upozorav nas da budemo budni u iščekivanju Njegova povratka.

O neka se pojavi milost Božja na spasenje svakomu tko čita ove retke. Ali isto tako neka svatko tko je doživio tu milost nastavi rasti u milosti Božjeg odgoja. Amen!

<<< nazad

     
     
Početna | Vijesti | Poruke | Meditacija | Traktati | Svjedočanstva | Knjige | Linkovi | Kontakt
© 2010. www.sinovi-kraljevstva.net | e-mail: sinovi-kraljevstva@ok.de