Sinovi kraljevstva
     
 








Isus dolazi

Pouke iz Jošuinog života

Kada razmišljam o Jošui kao prvo mi na um pada činjenica da je to bio čovjek koji je od svoje mladosti služio Boga i koji je živio u neprestanom zajedništvu sa Gospodinom. "A govorio je Gospod s Mojsijem licem u lice, kao što govori netko s prijateljem svojim. Potom bi se ovaj vratio u tabor, a sluga njegov, mladi Jošua, sin Nunov, ne bi se maknuo od Šatora." (Izl 33:11). On je neprestano prebivao u šatoru sastanka, čak i u vrijeme kada bi Mojsije išao u tabor Jošua se ne bi micao iz njega. Koje li važne lekcije o pripremi za službu koja ga očekuje u budućnosti - tražiti i prebivati u Božjem prisustvu.

Jošua je bio jedan od onih koji su trebali izviditi izabranu zemlju (Br. 13:16). I on ju je vidio, okusio njene plodove i donio pozitivan izvještaj ostatku naroda. Pri tome se nije dao zaplašiti od onoga što je tamo vidio, on je svoje pouzdanje položio u Boga. I kada su drugi uplašili i obeshrabrili narod izvještajem o veličini protivnika Jošua je znao samo dvije stvari. On je znao da je zemlja dobra sa dobrim plodovima i da je Gospodin taj koji će im dati pobjedu. On nije očekivao da će zemlju osvojiti bez borbe, bez poteškoća, ali je znao da će Bog dati pobjedu. Ni naš život nije bez poteškoća, borbi no nemojmo se dati zaplašiti veličinom neprijatelja, uzdajmo se u Boga u svemu i On će dati pobjedu. Molite se Gospodinu, tražite da vam pokloni jasnu viziju onoga što On ima za vas i uz Božju pomoć borite se u dobroj bitci vjere.

"Uzmi Jošuu, sina Nunova!" - reče Jahve Mojsiju. "To je čovjek u kome ima duha. Na nj položi ruku svoju! (Br. 27:18). To je čovjek u kome ima Duha, pogledajte i (Pnz.34:9). Iako je bio samo čovjek on je bio ispunjen Duhom Svetim. I mi smo samo obični ljudi i krećemo se među istima ali smo pozvani djelovati na duhovan način. Apostol Pavle piše da iako smo mi ljudi koji žive u tijelu (kao i svi ostali) ali da se ne borimo na tjelesan način već da je naše oružje duhovno. Isto nam tako kaže da naši protivnici nisu ljudi od krvi i mesa već duhovna bića - demoni. Iako ćemo naše poteškoće imati sa strane ljudi, mi trebamo biti svjesni da nisu ljudi naši neprijatelji već oni koji koriste te ljude. Molimo se da nam Gospodin otvori oči našega srca da jasno vidimo duhovnu stvarnost, onako kako je u duhu. Molimo se da nas Gospodin sada i svaki novi dan ispuni svojim Duhom Svetim.

"Imaj uvijek ovu knjigu zakona u svojim ustima i razmišljaj o njoj dan i noć, da brižno držiš sve što je u njoj napisano; jer tada ćeš imati sreću i uspjeh u svim preduzecima svojim." (Još 1:8). Jošua je bio čovjek Knjige. On je uvijek imao Riječ Božju uza se, u svojim ustima - izgovarajući ju, u svom umu - razmišljajući, meditirajući nad njom. Vjernik ne može živjeti odvojeno od Riječi Božje. Želimo li voditi uspješan kršćanski život moramo postati poput Jošue - ljudi knjige. Odvojimo si svakodnevno vrijeme za čitanje, molitvu nad i razmišljanje o Riječi Božjoj jer u tome leži uspješnost našeg života.!

Jošua je bio čovjek koji je poznavao poraz i koji je znao što učiniti u tim trenucima. Kada su Izraelci bili poraženi zbog Ahanovog grijeha, Jošua je pao licem pred kovčeg saveza i kajao se (vidi Još 7:6 i dalje). To je velika lekcija i za nas. Ne smijemo misliti da ćemo uvijek činiti što je ispravno, doći će do grešaka - griješiti ćemo. Ali nemojmo nikada ostati u grijehu, neka grijeh na ovlada nama. I kada zgriješimo ne pravimo Boga lašcem govoreći da nismo zgriješili, umjesto toga priznajmo svoj grijeh, pokajmo se zbog njega. I Bog koji je vjeran i pravedan oprostit će naš grijeh i očisti nas od svake nepravednosti. Neka grijeh ne bude način našeg života već svetost.

On je bio čovjek koji je iskusio što znači donositi odluku bez da traži Božje vodstvo i pri tome počiniti tešku pogrešku. U 9. poglavlju vidimo kako neprijatelj mijenja taktiku vidjevši da ne može u otvorenoj, direktnoj borbi poraziti Izraela, odlučuje se na prevaru. Gibeonci se pretvaraju da su iz daleke zemlje i da su čuvši za uspjeh Jošue i Izraelaca krenuli na daleki put da bi sklopili savez sa njima. Da li je tu "zatitrao" ponos u Jošui ne mogu sa sigurnošću reći ali jedno je sigurno, on je sklopio savez sa njima bez da traži volju Božju. S tim je prekršio Božji nalog da istrijebe sve neznabožačke narode sa svog područja i tako ostavio kamen spoticanja u svojoj sredini. "Sine moj, ako primiš nauke moje, naputke moje pohraniš kod sebe: Mudrosti posudiš uho svoje, srce svoje obratiš razboritosti; Jest, ako prizoveš mudrost, glas svoj podigneš k spoznaji; Ako je tražiš kao srebro, kao skriveno blago ako je potražiš; Tada ćeš upoznati strah Gospodnji i dobit ćeš spoznanje Boga. Jer mudrost daje samo Gospod; spoznaja i razboritost dolaze iz usta njegovih. Iskrenima čuva spasenje, štit je onima, koji hode u nedužnosti. Zaštićuje stazu pravde i čuva put pobožnika svojih. Tada ćeš zadobiti razumijevanje za pravednost, poštenje i iskrenost, za svaki dobar put." (Izr 2:1-9). "Uzdaj se u Gospoda svim srcem! Na svoju razboritost ne oslanjaj se! Misli na njega na svim putovima svojim; i on će ti ravnati staze." (Izr 3:5-6). Uzdajmo se uvijek u Gospodina i u svemu tražimo Njegovu volju ne oslanjajući se samo na našu razboritost. I nikada ne donosimo odluke na brzinu već uzmimo vrijeme za molitvu i Riječ Božju. Pogledajte u Starom zavjetu kako su ljudi koji su služili Bogu donosili odluke. Uvijek su tražili 3 dana i tek bi tada dali odgovor.

Jošua je bio čovjek koji je držao zadanu riječ. U 10. poglavlju vidimo kako su napadnuti Gibeonci koji odmah traže pomoć od Jošue podsjećajući ga na savez koji je sklopljen između njih. On je mogao reći da ga to ne zanima, ta Gibeonci ne pripadaju njegovom narodu a i na prevaru su sklopili savez sa njima. Neka im bude što su zaslužili. No on ne čini tako, Jošua drži svoju riječ i vjeran je savezu kojega je nepromišljeno sklopio. "... Onaj tko se na vlastitu štetu zaklinje, i to ne mijenja." (Ps. 15:4b) Budimo poput njega koji će držati svoju riječ i ispunjavati obećano pa čak i onda ako je to na našu štetu. Znajući to da smo vezani našim obećanjima nas treba učiniti opreznijima i mudrijima pri davanju obećanja.

"Ako li vam nije po volji da služite Gospodu, onda se odlučite danas kome ćete služiti: bogovima, kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke, ili bogovima Amoreja, u kojih zemlji prebivate! A ja i kuća moja služit ćemo Gospodu." (Jos 24:15). Zanimljivo je da ovo Jošua govori u vrijeme kada su Izraelci već bili u svojoj zemlji. Oni su već ušli u svoju baštinu, imali su ispunjenje obećanja. Ali ih usprkos tome Jošua poziva da donesu odluku kome će služiti. Ovo je od ogromne važnosti i za nas koji smo spašeni vjerom milošću Božjom, koji imamo prvine plodova, i mi smo pozvani svakodnevno donijeti odluku kome ćemo služiti, za koga živjeti. Obilježje Isusovog sljedbenika nije samo ulazak u obećanje spasenja po vjeri učinjen u prošlosti, nego je svakodnevna poslušnost i pokornost Gospodinu to što označuje pravog kršćanina.

 

<<< nazad

     
     
Početna | Vijesti | Poruke | Meditacija | Traktati | Svjedočanstva | Knjige | Linkovi | Kontakt
© 2010. www.sinovi-kraljevstva.net | e-mail: sinovi-kraljevstva@ok.de