Život putnika
U vjeri umriješe svi ovi ne primivši što je obećano, već to izdaleka vidješe i pozdraviše te priznadoše da su tuđinci i putnici na zemlji. Oni koji tako govore pokazuju da traže domovinu. A da su pod tim još mislili na onu iz koje su izišli, još bi imali vremena da se vrate. A sad, oni teže za boljom, to jest za nebeskom domovinom. Zato ih se Bog ne stidi, ne stidi se nazivati se njihovim Bogom. Zbilja im je pripravio grad. (Hebrejima 11:13-16)
Biti putnik! Kakav je to život? Kao prvo to je život vjere. Vjere koja stvara jasnu viziju cilja putovanja. Pri tome uopće nije važno koliko je cilj udaljen, važno je krenuti, biti u pokretu. Život putnika započinje izlaskom iz stare domovine, starog načina života. Prebivati u staroj domovinu i sebe nazivati putnikom je nemoguće, nespojivo. Samo onaj tko je ostavio stari život iza sebe i koji traži novu domovinu se može nazivati putnikom. Putnici se mogu prepoznati i po govoru, oni govore ono što vjeruju i što je cilj njihovog života. I zbog toga, što vjeruju, što imaju viziju (cilj) i što su vjerni tome, Bog ih se ne stidi. Bog se ne stidi nazivati njihovim Bogom. Zbilja im je pripravio grad.
Kako je sa vama? Da li ste na putu u taj novi, nebeski grad? Ili još uvijek boravite u starom gradu? Želim vas pozvati na put ka nebeskoj domovini. To je put koji započinje svakog novog dana ispočetka odlukom da ćete uzeti svoj križ na sebe i slijediti Njega (Isusa Krista). Krenimo zajedno na taj put.