Ulazak u baštinu
"I neka ti dade blagoslov Abrahamov, tebi i tvome sjemenu s tobom; da baštiniš zemlju u kojoj si tuđinac, koju je Bog dao Abrahamu." (Post. 28:4)
Čudna je to stvar da mi ulazimo u baštinu samo onda kada živimo kao tuđinci. Ako se pokušamo skrasiti i postati "domaći" u tuđini, ne možemo živjeti u punini naslijeđa koje nam je namjenjeno.
"I ode Jakov iz Beer-Šebe, i pođe prema Haranu. I stigne na neko mjesto, i ostade svu noć ondje, jer sunce već bijaše zašlo; i uze od kamenja s toga mjesta, i stavi si ga kao uzglavlje, i legne na tome mjestu spavati. I usnu san, i ugleda ljestve gdje stoje na zemlji, a vrh im dopire do neba; i vidje anđele Božje gdje se po njima penju i silaze. I gle, nad njima stoji GOSPODIN; i reče: "Ja sam GOSPODIN, Bog tvoga oca Abrahama, i Bog Izakov: zemlju na kojoj ležiš tebi ću dati, i tvome sjemenu. Tvoje će sjeme biti kao prah zemaljski; i raširit ćeš se na zapad, i na istok, i na sjever, i na jug: u tebi i u tvome sjemenu bit će blagoslovljena sva plemena zemlje. I evo, ja sam s tobom i čuvat ću te svugdje kamo pođeš, i dovesti te ponovno u ovu zemlju; jer neću te ostaviti, sve dok ne učinim što sam ti obećao." (Post. 28:10-15)
Kada je Jakov izišao iz svoga šatora i krenuo kao putnik, tek mu se tada Gospodin osobno ukazuje. Jakov nije imao jastuka gdje bi položio svoju glavu i zbog toga uzima kamen.
"A Isus im reče: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, ali Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti." (Mt. 8:20)
Žalosno je da mi želimo biti bolji nego naš Gospodin.
I mi poput Jakova možemo počivati na kamenu. "Kaže im Isus: "Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo čudo u očima našim!" (Mt 21:42). Isus je najsigurniji kamen i samo na Njemu možemo pronaći pokoj našim dušama.
" I probudi se Jakov od sna, i reče: "Zaista je G OSPODIN na ovome mjestu; a ja to nisam znao." (Post. 28:16)
Gdje bio Gospodin? Izvan tabora. I mi smo pozvani izići izvan tabora slijediti Gospodina.
"Iziđimo dakle k njemu izvan tabora, noseći njegovu sramotu!" (Heb 13:13)